Teško mi je bilo živjeti u planini. Nije to kao sada. Pogledajte se kako ste obučeni,ko cvijeće u proljeće. Pa, svi ovi vaši uređaji u kući, pa namještaj, pa auti, kompjuteri, a tek ti vaši mobiteli, sačuvaj me Bože te silne tehnike. Ne možeš s čovjekom riječ progovoriti, a ono samo zvrca iz svačijeg đžepa. Hajde, ne čudim se vama mlađariji, ali eno i ona moja baba kupila najnoviju nokiju.
U doba kad sam ja bio dječačić svega toga nije bilo, čak niti struje, a vidi sada – kao ljuti se djed.
– Znate, vaš djed Ante bi ujutru dobio torbu i u njoj malo kruha, bocu mlaćence, komadić sira i to mi je bila hrana za cjeli dan. I tako svaki dan ,s torbom na leđima čuvati janjce,ovce ili goveda.
– Planinske priče, Emil Raspudić
Hercegovina u mom srcu 