Rijeka Trebižat

Rijeka Trebižat jedna je od rijetkih tekućica čija je voda još uvijek čista i sačuvane od zagađivanja, kao i prirodni okoliš kroz koji prolazi. Zbog potpuno sačuvane čistoće vode i nedirnutih prekrasnih krajolika kroz koje protječe, rijeka Trebižat s pravom je prozvana hercegovačkom rijekom-ljepoticom. Sve od izvora do ušća tu rijeku s nekoliko imena krase brojni vodopadi, nebesko plavetnilo, rijetko viđena čistoća vode, zelenilo vrba, topola, jablanova i ostale vegetacije te obilje pastrve i drugih vrsta riba.

Svetkovina sv. Petra i Pavla – Kočerin

U katoličkom kalendaru sveti Petar štuje se skupa sa svetim Pavlom, a njihov se blagdan slavi 29. lipnja. Obično ga se u kršćanskoj ikonografiji prikazuje s ključevima u rukama, budući da mu je Isus u evanđelju predao ključeve kraljevstva nebeskog. Zaštitnik je Crkve, Rima, papa, ribara, pekara, mesara, graditelja mostova, urara, postolara, gladnih, zidara, brodograditelja i mnogih mjesta širom svijeta. Uz to, 22. veljače slavi se Katedra Sv. Petra, kao znak jedinstva Crkve.

Ne daj kućo da te slome..

Više volim kuću rodnu
nego blago cijelog svijeta
jer tamo su ljepše zore
i najljepše cvijeće cvjeta.

Volim svaki njezin kamen
pa i njena trošna vrata
i korito ispred kuće
vrjednije od suhog zlata.

U kući su uspomene
lijepi dio mog života
tamo očev pogled spava
i majčina sva dobrota.

Volim šipak, čak i draču
koja raste na sve strane
volim bršljan, sikalinu
pa i starog hrasta grane.

Drago mi je i dvorište
i u njemu trava gusta
guvno, loza i čatrnja
svaka staza sada pusta.

Nedaj kućo da te slome
samoća i tamne noći
drži mi se kućo rodna
jer ja ću ti jednom doći…

Stihovi: Ljiljana Tolj
Photo by: Dario Barić

Kozje mlijeko – zaboravljeno blago hercegovačkih pašnjaka

Kozje mlijeko je izuzetno zdrava namirnica, a sama koza među životinjama čuvena po svom zdravlju, izdržljivosti i čistoći. Mjere koje su komunističke vlasti u našim krajevima uvele prema uzgoju koza rezultirale su sa malim brojem grla ove stoke u Hercegovini. Poslije posljednjeg rata na mala vrata vratio se uzgoj ove plemenite životinje, ali je i dalje mali broj organizovanih farmi pa se uzgoj uglavnom svodi na nekoliko grla u seoskim domaćinstvima.

Voda

Nije nam voda uvik bila nadohvat ruke,
naši su preci imali velike muke.
Tribalo je na izvor po vodu ići,
nekad čak i kilometre prići.

Kamen

Obožavam kamen.
Valjda zato što sam rođena tamo gdje ima puno kamena, sivog živca… svaki vrta je ograđen kamenim zidom, kuće su bile kamene i imale dvorišta također obaziđana kamenom.To mi je bilo najdraže mjesto za igru, zid u babe iza kuće, zid u gaju iza škole. Iza zida je bilo posebno čarobno, tamo je u proljeće rasla ljubičica, točno znam iza kojeg kamena. U gaju iz velikog kamena živca probila se smokva koju sam s tatom išla brati. Pun brazda ispranih kišom, oštrih ko noževi, bio je čuvar svog okamenjenog društva.
Tuda se išlo oprezno i polako u drenjine za zimnicu.

Pismo

Moj ćaća je radio u Njemačkoj. Kući bi dolazio samo za veće blagdane kao i ostali koji su tamo radili. Tako da smo ga rijetko viđali. Nije bilo današnje tehnologije, jedina komunikacija je bila pismo.
Sjećam se kako je mater s nestrpljenjem čekala poštara i uvijek pitala “ima li išta za me?”, ako bi dobila negativan odgovor, kako bi samo bila razočarana. Kad bi stiglo pismo ostavila bi sav posao koji je radila i išla odmah čitati.
Odgovor je pisala navečer kad kada bi sve kućne poslove završila te polegne djecu da može u miru pisati. Čuvala je brižno ta pisma i znala ih po nekoliko puta čitati, svaki put ih je emotivno proživljavala. Privila bi ih sebi na njedra i tiho zaplakala. Koja radost bi zavladala u njenom srcu, koji osmjeh na njenom licu kad bi ćaća napisa da dolazi kući…

Podijeli post:

Leti, leti sokole
preko zavičaja,
pozdravi ljepote
milog rodnog kraja.

Nemojte nas zaboraviti!

Evo stojimo ovdje usamljene i tužne i čini nam se da smo zaboravljene i odbačene od svih. Mnogi nas nazivaju “stare stvari” !
A znate li vi da smo i mi nekada bile upotrebljive i potrebne i da bez nas ljudi nisu mogli živjeti.
Bile smo im potrebne svakodnevno i od nas su se hranila mnoga gladna usta. Evo naprimjer: