Otišli su oni u tuđinu…

Grabovina tilovinu pita:
Gdje su ljudi iz našega sela?
Gdje su dani kad smo sretni bili,
dani gange,veselja i prela.

Tilovina grabu odgovara:
razišli se na sve četiri strane,
ostavili nas su u suzama,
zacijeliti neće naše rane.

Zacijeliti naše rane neće
dok ne dođu oni iz tuđine
i oni će tada sretni biti
kad osjete miris djedovine.

Stara kuća tužno sve to sluša
pritišće je neka teška tuga
nikad oni vratiti se neće,
vječno ja ću biti vama druga.

Otišli su oni u tuđinu,
tužnim glasom zbori kuća stara
godinama ja sam ovdje sama,
vrata moja trošna nitko ne otvara.

Zamijeniti tilovinu žutu
grab i kuću ništa neće moći,
svake noći u snovima svojim
oni će nam potajice doći.

Stihovi: Ljiljana Tolj
Fotografija: Mladen Topić

Ramska cura Grabovčeva Diva

Dragi Bože kako vrijeme leti,
okreneš se godina proleti.
Evo sad će opet godišnjica
kako strada Diva mučenica.

Hercegovina zemlja svjetla to je..

Zemlja svoja mater moja,
sva bi dobra dala svoja.
U njoj živim, njome se dičim
i na svog ćaću ličim.

Krstivode, Dobro Selo

Jedne noći Hrvatica vila
s Jadranskog mora poletila,
poletila sa sinjega mora
prije zore u Vran stići mora!

Sama sam ti ovde sinko..

Trošna kuća na kraj sela
u njoj živi majka stara,
sliku sina ona drži
i sa slikom razgovara.

35. godišnjica ukazanja u Međugorju

Stižemo ti majko draga
sa svih strana svijeta sada.
Klanjamo se tvome liku
i ljubimo tvoju sliku.

Zašto svoju ljubav mater sa suzama plaćat mora..

Otišao si davno sine
u tu prokletu tuđinu,
ostavio mater samu
ostavio domovinu.

Zemljo moja, ti najljepša vilo!

Neću pisat ja o kući svojoj
ni kad pođoh što sam suze lio,
neću pričat o sudbini mojoj
ni kako sam svoje suze krio.

Ne daj kućo da te slome..

Više volim kuću rodnu
nego blago cijelog svijeta
jer tamo su ljepše zore
i najljepše cvijeće cvjeta.

Volim svaki njezin kamen
pa i njena trošna vrata
i korito ispred kuće
vrjednije od suhog zlata.

U kući su uspomene
lijepi dio mog života
tamo očev pogled spava
i majčina sva dobrota.

Volim šipak, čak i draču
koja raste na sve strane
volim bršljan, sikalinu
pa i starog hrasta grane.

Drago mi je i dvorište
i u njemu trava gusta
guvno, loza i čatrnja
svaka staza sada pusta.

Nedaj kućo da te slome
samoća i tamne noći
drži mi se kućo rodna
jer ja ću ti jednom doći…

Stihovi: Ljiljana Tolj
Photo by: Dario Barić