Krstivode, Dobro Selo

Jedne noći Hrvatica vila
s Jadranskog mora poletila,
poletila sa sinjega mora
prije zore u Vran stići mora!

Zemljo moja, ti najljepša vilo!

Neću pisat ja o kući svojoj
ni kad pođoh što sam suze lio,
neću pričat o sudbini mojoj
ni kako sam svoje suze krio.

Hercegovino, suzo oka moga

Hercegovino, ti si u mom srcu,
u mom srcu i u mojoj duši,
gdje god pođem sa sobom te nosim,
ljubav prema tebi sve granice ruši.

Na sve strane brate udarilo smilje.

Dobro jutro
dobri moji ljudi,
evo iz sna zvuk
me freze budi.

Ti odlaziš mili sine u tuđinu tražiti sreću..

Gledam staru majku,
na vratima stoji,
desnom rukom svoje lice krije,
a ja moram poći, tuđina me zove,
ovako teško poći nikad bilo nije.

Nama osta svetog križa znamen

Gospodine,
daj mi nadahnuće da opjevam tvoje uskrsnuće.
Da opjevam teške patnje tvoje i
očistim grijehe duše moje.

Cijenili ga ljudi, volila ga djeca..

Nema freze, nit ima traktora,
nema stroja, nit ima motora,
što prigazi toliko svijeta
od našega malog magareta.

Podijeli post:

Kompjuter!?
Kakav kompjuter,
klikera, gume, lopte,
igralo se svugdje,
na ulici, ispred kuća, ispred škola,
uzmi četiri kamena i
napravi dva gola.

Ej raštiko

Ej raštiko jesi li skuvana,
u mojoj si pjesmi opjevana.
Kao da si od suvoga zlata,
opjeva te ja u pola sata.