Video: Perica Biško
Fotografija: Perica Biško
Rijeka Trebižat jedna je od rijetkih tekućica čija je voda još uvijek čista i sačuvane od zagađivanja, kao i prirodni okoliš kroz koji prolazi. Zbog potpuno sačuvane čistoće vode i nedirnutih prekrasnih krajolika kroz koje protječe, rijeka Trebižat s pravom je prozvana hercegovačkom rijekom-ljepoticom. Sve od izvora do ušća tu rijeku s nekoliko imena krase brojni vodopadi, nebesko plavetnilo, rijetko viđena čistoća vode, zelenilo vrba, topola, jablanova i ostale vegetacije te obilje pastrve i drugih vrsta riba.
U spokoju i daljini
osta sama u tišini
stara kuća roda moga
bez ikoga igdje svoga.
Vremena se ona sjeća
kada nas je puno bilo
svaku večer prije jela
Bogu bi se pomolilo.Vrata su joj zaključana,
trava raste sa svih strana,
ispraše im boju kiše,
a zavjese vjetar njiše.Krov je isti ko i prije,
prokisnuo još nigdje nije,
i dimnjak je još čitav
čeka vatru da ga zgrije.Prozori su svi čitavi
i na njima čitko piše:
Kud odoste mili moji,
kad ćete se vratit više?!U kuhinji ispod grede
lastavica gnijezdo svila
gdje je uvijek djeda moga
Obješena kapa bila.Najteže mi kada vidim
iz prošlosti slike naše
što na zidu tužno vise
uz bakine očenaše.Dvorište je sve zaraslo
i ne zna se za njeg više,
a put kud smo nekad išli
raznijele su česte kiše.Kad ponovo pred nju dođem
iz mladosti snovi kreću,
pjesmu cvrčka, kreket žaba
Zaboravit nikad neću.U snovima često želim,
valjda želja nije lažna,
vratiti se rodnoj kući
da ne zjapi više prazna.Odolijeva ona hrabro
i vremenu i samoći,
ne dođe li u nju neko
Rušit će se ona poći.
Stihovi: Ivan Čuljak
Photo by: Dario Barić
Više volim kuću rodnu
nego blago cijelog svijeta
jer tamo su ljepše zore
i najljepše cvijeće cvjeta.
Volim svaki njezin kamen
pa i njena trošna vrata
i korito ispred kuće
vrjednije od suhog zlata.U kući su uspomene
lijepi dio mog života
tamo očev pogled spava
i majčina sva dobrota.Volim šipak, čak i draču
koja raste na sve strane
volim bršljan, sikalinu
pa i starog hrasta grane.Drago mi je i dvorište
i u njemu trava gusta
guvno, loza i čatrnja
svaka staza sada pusta.Nedaj kućo da te slome
samoća i tamne noći
drži mi se kućo rodna
jer ja ću ti jednom doći…
Stihovi: Ljiljana Tolj
Photo by: Dario Barić
Photo by: Mladen Topić
Photo by: Špoljar & Madunović Photography
Photo by: Dario Barić
Jednog sam dana odlučila
iz kućice otići male
na odlasku niz moje lice
suze tuge su pale.Nastavi čitati “Da tamo ostanem zauvijek, ispod najljepšeg komadića neba”
Hercegovina u mom srcu 