Ima jedna zemlja mala
srce samo za nju zna
tu su ljudi srca meka
to je moja HERCEGOVINA. Nastavi čitati “To je moja Hercegovina!”
Nisam zna da će bolit vako,
da će bolit i duša i tilo
kada odeš moja mila majko,
kad prisuši mog života vrilo…Nastavi čitati “Koliko si ljubavi mi dala, nikad nisam to cijenio majko..”
Odnijela me bijela ptica
preko mora u daljine
u tu pustu Ameriku
daleko od domovine.
Još i danas sve me na njeg’ sjeti,
stari šešir visi pokraj vrata
i što mati znala mi je reći
Bog je dao srce mu od zlata.
Vraćaju se uspomene, naviru sjećanja. Vraćaju se one slike kad sam ulazio u ovu kuću i prvo što bih vidio bio je osmijeh moje bake koji me je uvijek vjerno dočekao pri svakom mom ulazu na ova vrata. Miris pola od krumpira koji je dolazio iz starog šporeta na drva i miris domaćeg masla začinjenim s bijelim lukom je dopirao do susjednih kuća, tako da bi i susjedi znali što se kod nas sprema za ručak. Danas dok gledam staru kuću osjeća se hladnoća, kao da i ona žali za onim prošlim vremenima kad je u njoj bilo puno života, radosti i dječjeg smijeha. Žalim što više nikada neću vidjeti nasmijano lice moje bake, djeda i drugih meni dragih osoba koje su dolazile kod nas i pričali priče iz njihove mladosti, priče o vilama i vješticama, dok smo sestra i ja upijali svaku njihovu riječ, a kad bismo krenuli spavati nismo smjeli ugasiti svjetlo jer bi nas bilo strah. Nadam se da će se jednog dana u staroj kući opet začuti pjesma, smijeh, galama i dječja vriska, da će se iz starog šporeta, koji je i danas ondje gdje je i nekad bio, osjetiti miris domaćeg masla koje će začiniti pole od krumpira…
Tekst: Mario Brkić
Hercegovina u mom srcu 