stara kuća dario barić alagovac

Za Hercegovce kamen je bio stol i krov, zid i pod, život i smrt, znak i znamen.

Na njegovim se tvrdim podovima peklo i jelo, a uz njegove nepravilne, teške oblutke družilo i natjecalo.
Prvo se najedi s kamena, a onda se natječi kamena s ramena.

Na kamenu se rađalo, prehranjivalo i živjelo, a isto tako umiralo i pod njim sahranjivalo.

Kamene kuće arhitektonski jednostavne, baš kao što je bio i jednostavan život u njima i oko njih. Tople, kao što je bilo i toplo obiteljsko ozračje stisnuto oko ognjišta ili fijakera.

Sagrađene na kamenu i iz kamena, uglavnom postavljene na neko vidljivo obzorje, proplanak, ili pred jakim vjetrom i hladnoćom sklonjene u neko podbrdo, kamene kuće zaštitni su znak hercegovačkog krša.

Stare slamnate krovove odavna su zamijenili crveni crijep i šindra. Rustikalni stil gradnje, nepravilni oblici kamena, ali precizno izvedeni zidovi, prepoznatljivi su eksterijerni znaci tipične kamene kuće u Hercegovini.