Zemlja svoja mater moja,
sva bi dobra dala svoja.
U njoj živim, njome se dičim
i na svog ćaću ličim.
Kolijevka je oca moga,
moga djeda i pradjeda,
rodna gruda ponosita kolijevka je i mojih sinova…
Stihovi: Ljiljana Tolj
Opjevana u pjesmama mnogim
zemlja krša, smokve, vina
gange, truse i bećarca
moja lijepa Hercegovina.Nastavi čitati “U njoj žive vrijedni ljudi, molitve se čuju zvuci”
Pod njim se rađalo, prehranjivalo i živjelo, a isto tako umiralo i sahranjivalo. U sjeni kamenih zidova i krovova se molilo, a na hladnoj podlozi klečalo. S kamenom (rekli bismo: Kamenom) su zidane Mlinice hraniteljice, a u njemu građene Čatrnje, vodene spasiteljice. U njemu su stvarane plodne zemljane Vrtače, a njime su prostim, nepravilnim Suhozidima ucrtavane njihove granice. Bijeli kameni lukovi mostova ispleteni nad rijekama i klisurama, obale, ljude i svjetove su spajali.
Ima jedna zemlja mala
srce samo za nju zna
tu su ljudi srca meka
to je moja HERCEGOVINA. Nastavi čitati “To je moja Hercegovina!”
Hercegovina u mom srcu 