Mostar noću

U igrokazu moga sjećanja zapisano je
kako postoji jedan grad, najljepši je,
ispod nebeskog plavog prostranstva, smješten je,
u nenadmašivom maniru ljepote, nepobjediv je.

Kroz život smo putovali zajedno,
ja ti se divila, u tebi živila,
ti uvijek si bio grad kao ničiji,
a u stvarnosti bio si i moj i svačiji.

Ostajem u tebi, čak i kada te svi napuste,
nisam od onih koji te ne vole,
nit oni koji dolaze i odlaze
i vrlo brzo te zaborave.

Ja sam sanjar u ovom gradu
i uvijek budna o tebi sanjam,
s velikom vjerom i poštovanjem
ja ti se divim, tebi se klanjam.

Volim te juče, danas i sutra,
volim te kroz sve moje životne dane
i nekako, svakog novog jutra
uvijek te volim više, nikako manje.

Sretan je onaj tko te ima,
tko živi u tebi, šeta tvojim trgovima,
behara miris tko će udisati,
u Neretvi bistroj zaplivati.

Stihovi: Katarina Zovko – Ištuk
Foto: Ivica Kola Sigler